Isus i drugi bogovi

Gospod ISUS Hristos među drugim bogovima

Hinduizam

Hinduizam

Niu eidž (New Age)

Niu eidž (New Age)

Budizam

Budizam

Da li su isti? Pogled na hinduizam, budizam, islam, hrišćanstvo i „Nju Ejdž”

Svi mi želimo da prođemo kroz život sa nekim stepenom uspeha, sa nekim osećajem da smo dobro postupili. I ako drugi znaju kako život može biti zadovoljavajući, čak značajan, vredelo bi onda to barem proveriti.
Šta je sa vodećim svetskim religijama? Da li postoji bilo šta u njima što bi našim životima pružilo veću stabilnost i vrednost? Ono što sledi je prilika da zavirimo u sisteme vodećih vera u svetu... hinduizam, nju ejdž, budizam, islam i hrišćanstvo. *Obuhvaćen je i kratak opis svake od njih sa svojim glavnim karakteristikama, a pominje se i kakvu bi korist neka osoba mogla da ima od svake od njih.

Vama stavlja na raspolaganje da razmotrite na koje se sve načine Isusovo učenje razlikuje od svetskih religija.*Svaki od ovih sistema sadrži i sekte sa različitim verovanjima. Opis koji je ovde prikazan se usredsređuje na srž tog sistema. I druge veće religije bi, kao što je judaizam, mogle da se razmotre, ali da bismo malo skratili, mi smo odabrali ove.

Hinduizam:
Većina hindusa se klanja jednom biću krajnjeg sklada (Brahman) kroz bezbroj zastupnika u vidu bogova i boginja. Ova razna pojavljivanja bogova i boginja postaju utelovljeni u idolima, hramovima, guruima, rekama, životinjama, itd. Hindusi gledaju na svoj položaj u ovom životu kao na nešto što je zasnovano na njihovim delima u prethodnom životu. Ako je njihovo ponašanje bilo zlo, oni bi mogli da dožive izuzetne nevolje u ovom životu. Cilj jednog hindusa je da se oslobodi zakona karme... da se oslobodi od neprekidnih reinkarnacija.
Postoje tri moguća načina da se okonča ovaj ciklus karme:

1. Biti s ljubavlju odan bilo kom od hindu bogova ili boginja;
2. Rasti u znanju kroz meditaciju Brahmana (sklad)... kako bi shvatili da okolnosti u životu nisu stvarne, da je ličnost iluzija a samo Brahman je stvarnost;
3. Biti posvećen raznim religioznim ceremonijama i ritualima.

U hinduizmu, osoba ima slobodu da izabere na koji način će da teži duhovnom savršenstvu. Hinduizam takođe ima moguće objašnjenje za patnje i zlo u svetu. Prema hinduizmu, patnje kroz koje neko prolazi, bez obzira da li je u pitanju bolest ili glad ili neka katastrofa, ta osoba je sama zaslužila zbog svojih zlih dela, obično u prošlom životu. Jedino duša je bitna koja će jednog dana biti oslobođena tog ciklusa ponovnog rađanja i počivaće u miru.

Nju ejdž:
„Nju ejdž“ promoviše razvoj lične sile ili božanstva neke osobe.
Kada govori o Bogu, sledbenik nju ejdža ne govori o uzvišenom, ličnom Bogu koji je stvorio čitav svet, već govori o nekoj višoj svesti u samom sebi.
Osoba u „Nju ejdžu“ vidi sebe kao Boga, kosmos, svet. Zapravo, sve što ta osoba vidi, čuje, oseti ili zamisli treba se smatrati božanskim.
Na veoma eklektičan način, „Nju ejdž“ sebe predstavlja kao kolekciju antičkih duhovnih tradicija. Priznaje mnoštvo bogova i boginja, kao i hinduizam.
Zemlja se smatra izvorom svake duhovnosti, i ona poseduje svoju inteligenciju, emocije i božanstvo. Ali iznad svega nalazi se sopstvena ličnost.
Sopstvena ličnost je začetnik, kontrolor i bog iznad svega.
Ne postoji realnost izvan onoga što je jedna osoba odlučila.
„Nju ejdž“ uči širok spektar istočnjačkog misticizma i duhovne, metafizičke i medijske tehnike, kao što su vežbe disanja, jednoličnog pevanja, udaranja ritma, meditiranja... kako bi se razvila izmenjena svest i lično božanstvo.

Bilo šta negativno što neka osoba doživi (padove, tugu, gnev, sebičnost, bol) se smatra iluzijom. Verujući da su oni sami potpuno suvereni nad svojim životom, onda ništa vezano za njihov život nije loše, negativno ili bolno.
Vremenom se jedna osoba duhovno razvije do tog stepena gde više nema objektivne, spoljašnje stvarnosti. Osoba, koja postaje bog, stvara svoju stvarnost.

Budizam: 
Budisti se ne klanjaju bogovima ili Bogu. Ljudi koji ne pripadaju budizmu često misle da se budisti klanjaju Budi. Zapravo, Buda (Sidarta Guatama) nikada nije tvrdio za sebe da je božansko biće, već ga budisti smatraju za nekoga ko je već dostigao ono čemu oni teže, a to je duhovno prosvetljenje i, zajedno sa tim, sloboda od neprestanog ciklusa života i smrti. Većina budista veruje da jedna osoba ima bezbroj novih rođenja, koja neizbežno podrazumevaju i patnje. Budista teži da prekine ova ponovna rođenja.
Budisti veruju da čežnje, averzije i obmane neke osobe izazivaju ova ponovna rođenja. Stoga, cilj jednog budiste je da očisti svoje srce i da odbaci svaku čežnju koja vodi ka senzualnim željama i privrženosti sebi. 
Budisti slede spisak religioznih principa i veoma posvećenu meditaciju.
Kada budista meditira, to nije isto što i molitva ili usredsređivanje na boga, to je više samo-disciplina.
Kroz izvežbanu meditaciju neka osoba može da dosegne Nirvanu – „izduvavanje“ plamena požude. Budizam pruža nešto što važi za većinu religija u svetu: disciplinu, vrednosti i uputstva po kojima bi neka osoba želela da živi.

Islam:
Muslimani veruju da postoji jedan svemogući bog, po imenu Alah, koji je beskrajno nadmoćan i uzvišen nad čovečanstvom.
Alaha smatraju stvoriteljem sveta i izvorom svakog dobra i svakog zla.
Sve što se dešava je volja Alaha.
On je moćan i strog sudija, koji će biti milosrdan svojim sledbenicima u zavisnosti od toga da li su njihova životna dobra dela i religiozna pobožnost bili dovoljno dobri. Odnos sledbenika sa Alahom je kao sluge prema Alahu. 
Iako jedan musliman poštuje više proroka, Muhamed se smatra poslednjim prorokom i njegove reči i način života su atoritet toj osobi.
Da bi neko bio musliman, mora da sledi pet religioznih dužnosti:

1. Da ponavlja kredo koji govori o Alahu i Muhamedu;
2. Da recituje određene molitve na arapskom jeziku pet puta na dan;
3. Da daje siromasima;
4. Jednom mesečno svake godine, da posti uzdržavajući se od hrane, pića, seksa i pušenja od izlaska do zalaska sunca;
5. Da krene na hodočašće jednom u toku života kako bi se klanjao u svetilištu u Meki. Po smrti – u zavisnosti od vernosti obavljanja svojih obaveza – musliman se nada da će ući u Raj, mesto senzualnog zadovoljstva.

Ako ne uđe, biće večno kažnjavan u paklu. Za mnoge ljude, Islam se podudara sa njihovim očekivanjima vezanim za religiju i božanstvo. Islam uči da postoji jedan uzvišeni Bog, kome se treba klanjati kroz dobra dela i disciplinovane religiozne rituale. Nakon smrti osoba će biti nagrađena ili kažnjena u zavisnosti od njegove religiozne pobožnosti.

Hrišćanstvo:
Vera u Isusa Hrista Hrišćani veruju u Boga punog ljubavi koji je sebe otkrio ljudima i može se lično upoznati u ovom životu.
Sa Isusom Hristom, fokus neke osobe nije na religioznim ritualima ili dobrim delima koja bi činio, već na uživanju u zajedništvu sa Bogom i sve većem poznanju njega. Vera u samog Isusa Hrista, ne samo u njegova učenja, je način na koji hrišćanin doživljava radost i svrsishodan život. Dok je živeo na zemlji, Isus nije govorio za sebe da je jedan od proroka koji ukazuju na Boga ili da je neki učitelj prosvetljenja. Umesto toga, Isus je tvrdio da je Bog u ljudskom obliku. On je činio čuda, praštao ljudima njihove grehe i govorio da će svako ko veruje u njega imati večan život. On je davao izjave kao što su,
„Ja sam svetlost sveta
.
Ko ide za mnom, neće hodati u tami, nego će imati svetlost života.“

1- Hrišćani smatraju Bibliju Božijom pisanom porukom čovečanstvu. Povrh toga što je ona istorijski zapis Isusovog života i njegovih čuda, Biblija otkriva Božiji karakter, njegovu ljubav i istinu, i na koji način neka osoba može da ima zajedništvo sa njim. Kroz kakve god okolnosti hrišćanin prolazi u svom životu, on može sa sigurnošću da se obrati mudrom i moćnom Bogu koji ga iskreno voli. Oni veruju da Bog odgovara na molitve i da život dobija smisao dok oni žive životom koji će njemu donositi slavu.

Da li postoji razlika?
Gledajući na ove glavne sisteme verovanja i njihova shvatanja o Bogu, pronalazimo izuzetnu raznolikost:
-Hindusi priznaju mnoštvo bogova i boginja.
-Budisti kažu da ne postoji nikakvo božanstvo.

-Sledbenici „Nju ejdža“ veruju da su oni Bog.
-Muslimani veruju u moćnog Boga koga nikako ne mogu upoznati.
-Hrišćani veruju u Boga koji je pun ljubavi i koji je pristupačan.

Da li sve religije slave istog Boga? Da razmotrimo to.
-nju ejdž uči da svi treba da se usredsrede na kosmičku svest, ali to bi zahtevalo 
-od islama da se odrekne svog jedinog boga,
-od hinduizma da se odrekne svog mnoštva bogova, i
-od budizma da ustanovi da postoji Bog.

Vodeće religije u svetu (hinduizam, nju ejdž, budizam, islam, sledbeništvo za Isusom Hristom) su svaka za sebe jedinstvene.
Od svih ovih jedna potvrđuje da postoji ličan Bog pun ljubavi koga možemo upoznati sada u ovom životu.

Isus Hrist je govorio o Bogu koji raširenih ruku čeka da nas primi u zajedništvo sa njim i koji nam prilazi kao tešitelj, savetnik i moćni Bog koji nas voli. U hinduizmu, osoba je prepuštena sama sebi da pokuša da se oslobodi od karme. U nju ejdžu osoba radi na svom ličnom božanstvu. U budizmu suština je pojedinačni pohod ka oslobođenju od čežnje. A u islamu, pojedinac sledi religiozne zakone da bi ušao u Raj posle smrti. U Isusovom učenju vidimo lično zajedništvo sa ličnim Bogom – zajedništvo koje se nastavlja i u sledećem životu.
Da li neka osoba može da doživi vezu sa Bogom u ovom životu? Odgovor je da. Ne samo da možete doživeti vezu sa Bogom , već takođe možete znati da vas Bog u potpunosti prihvata i voli.

Mnoge religije u svetu ostavljaju pojedinca potpuno samog da teži duhovnom savršenstvu. Buda, na primer, nikada nije tvrdio da je bezgrešan. Muhamed je takođe priznao da mu je potrebno oproštenje. „Bez obzira koliko su možda bili mudri, koliko nadareni, koliko uticajni ostali proroci, gurui i učitelji, imali su dovoljno zdravog razuma da znaju da su nesavršeni kao i svi mi ostali.“

2- Isus Hrist, međutim, nikada nije aludirao na bilo kakav lični greh. Umesto toga, Isus je praštao ljudima njihov greh i on želi da i nama oprosti naš greh. Mi smo svi svesni naših grešaka, onih oblasti u životu koji možda navode druge da imaju niže mišljenje o nama, oblasti za koje bismo i mi sami želeli da ne postoje... možda je to neka zavist, buran temperament, nečistota, zlonamerne opaske.
Bog nas voli, ali mrzi greh, i on je rekao da je posledica za greh odvojenost od mogućnosti da ga poznajemo.
Ali Bog nam je pružio način da dođemo do oproštenja i do upoznamo njega. Isus, Sin Božiji, Bog u ljudskom obliku, preuzeo je sve naše grehe na sebe, propatio je na krstu i svojevoljno umro umesto nas.

Biblija kaže, „Po ovome znamo šta je ljubav: on je za nas položio svoj život.“

3- Bog nam nudi potpuno oproštenje zbog Isusove smrti umesto nas.
To znači oproštenje svih naših greha... u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Isus ih je sve platio. Bog, koji je stvorio svet, nas voli i želi da ima zajedništvo sa nama. „Ovako je Bog pokazao svoju ljubav među nama: poslao je svog jedinorođenog Sina u svet da kroz njega živimo.“

4- Kroz Hrista, Boga nam nudi pravo oslobođenje od naših greha i krivice. On ne ostavlja neuspehe neke osobe na njihovim leđima, sa nejasnom nadom da će sutra možda postati bolja osoba.
U Isusu Hristu, Bog je dosegnuo ka čovečanstvu, pružajući nam način na koji možemo da ga upoznamo. „Jer, Bog je toliko voleo svet da je dao svog jedinorođenog Sina da niko ko u njega veruje ne propradne, nego da ima večni život.“ 

5- Bog želi da ga poznajemo. Bog nas je stvorio da bismo živeli u zajedništvu sa njim. Isus je rekao, „Ko dođe k meni, neće ogladneti; i ko u mene veruje, neće nikada ožedneti... i neću odbaciti onoga ko mi dođe.“

6- Isus je pozivao narod ne samo da slede njegova učenja, već da slede njega. On je rekao, „Ja sam put, istina i život.“

7- Tvrdeći da je on istina, Hrist ide mnogo dalje od običnih proroka i učitelja koji su jednostavno rekli da oni govore istinu.

8- Isus je sebe poistovećivao sa Bogom, i čak je dao dokaz za to.
Isus je rekao da će biti razapet na krstu i da će tri dana posle svoje smrti ponovo oživeti. On nije rekao da će se jednog dana reinkarnirati u budućem životu. (Ko bi onda ikada znao da li se to zaista desilo?)
On je rekao da će se tri dana posle njegove sahrane pokazati živim onima koji su prisustvovali njegovom raspeću. Tog trećeg dana, Isusova grobnica bila je prazna i mnogi ljudi su posvedočili da su ga ponovo videli živog.
On sada nudi večni život i nama.
U pitanju je dvosmerno zajedništvo Mnoge religije se fokusiraju na duhovni trud neke osobe. Sa Isusom Hristom u pitanju je dvosmerni odnos između vas i Boga. On nas uz dobrodošlicu poziva da dođemo k njemu. „Gospod je blizu svima koji ga prizivaju, svima koji ga prizivaju u istini.“

9- Možete komunicirati sa Bogom, koji će odgovoriti na vaše molitve, daće vam veći mir i radost, daće vam smernice, pokazaće vam svoju ljubav, i preobraziće vaš život. Isus je rekao: „Ja sam došao da imaju život i da ga imaju u izobilju.“

10- To neće značiti da će život postati savršen i oslobođen od problema. Već znači da usred života, možete ostvariti odnos sa Bogom koji je voljan da bude uključen u vaš život i koji je veran u svojoj ljubavi.

Ovo nije predanost nekoj metodi samo-poboljšanja kao što su na primer „Osam koraka do...“ ili „Pet stubova,“ ili meditacija, ili dobra dela ili čak Deset Zapovesti. Sve ovo deluje kao jasni, dobro definisani, laki za praćenje koraci ka duhovnosti. Ali onda postaje preteška težnja za savršenstvom, a veza sa Bogom i dalje ostaje daleka.
Naša nada nije u tome da sledimo zakone ili standarde, već u poznanju Spasitelja koji nas u potpunosti prihvata zbog naše vere u njega i njegove žrtve za nas. Mi ne zaslužujemo naše mesto u nebu nekim religioznim trudom ili dobrim delima. Nebo je za nas besplatan dar, kada započnemo zajedništvo sa Isusom Hristom. Da li biste voleli da vam u potpunosti bude oprošteno i da lično upoznate Božiju ljubav koju on ima za vas?

Započinjanje zajedništva sa Bogom Možete započeti zajedništvo sa Bogom još sada. To je tako jednostavno kao kada iskreno od Boga zatražite oproštenje za svoje grehe i pozovete ga da uđe u vaš život. Isus je rekao: „Evo stojim na vratima [tvoga srca] i kucam. Ako neko čuje moj glas i otvori vrata, ući ću k njemu.“

11- Da li biste želeli da započnete zajedništvo sa Bogom koji vas je stvorio, koji vas duboko voli? To možete učiniti još sada, ako je to želja vašeg srca:

MOLITVA
„Bože, molim te da mi oprostiš i da uđeš još sada u moje srce. Hvala ti Isuse što si umro za moje grehe. Hvala ti što si ušao u moj život, baš kao što si i rekao."

Biblija nam kaže da „a onima koji su ga primili, dao je moć da postanu Božija deca."

12- Ako ste iskreno zatražili od Boga da uđe u vaš život, onda ste time započeli lično zajedništvo sa njim. To je kao da ste sada upoznali Boga i on želi da vam pomogne da ga što bolje upoznate, da upoznate njegovu ljubav koju ima za vas, on želi da vas vodi u mudrosti kroz razne odluke koje vam se budu nalazile na putu.

Knjiga u Bibliji pod nazivom „Evanđelje po Jovanu“ je dobro mesto gde možete naučiti više o zajedništvu sa Bogom. Možda želite da kažete još nekome u vezi vaše odluke koju ste doneli kada ste pozvali Isusa u svoj život. U svetskim religijama neka osoba razvija zajedništvo sa učenjem, idejama, putevima, ritualima.

Kroz Isusa, osoba može da ima zajedništvo sa moćnim Bogom koji je pun ljubavi. Možete razgovarati sa njim i on će vas voditi u ovom životu sada. On vas neće samo uputiti ka nekom putu, filozofiji ili religiji. On vam pruža dobrodošlicu da ga upoznate, da doživite radost, i da steknete pouzdanje u njegovu ljubav usred životnih izazova.

„Vidite koliku ljubav nam je Otac darovao: da se zovemo Božija deca!“ 

Bibliski citati o tekstu 

Evanđelje po Jovanu 8:12;

Prva poslanica Jovanova 3:16;

Prva poslanica Jovanova 4:9;

Evanđelje po Jovanu 3:16;

Evanđelje po Jovanu 6:35;

Evanđelje po Jovanu 14:6;

Psalmi 145:18;

Evanđelje po Jovanu 10:10;

Otkrivenje 3:20;

Evanđelje po Jovanu 1:12;

Prva poslanica Jovanova 3:1.