da li ima Boga?

Da li postoje dokazi o Božijem postojanju?

Da li Bog postoji? Da li postoje dokazi o Božijem postojanju?

Da li Bog postoji? Zanimljivo je koliko se pažnje posvećuje ovoj debati.
Poslednja istraživanja pokazuju da preko 90% ljudi u svetu danas veruje u postojanje Boga ili neke više sile. Ipak, nekako je odgovornost pala na one koji veruju u Božije postojanje da dokažu da Bog postoji.
Po meni, mislim da bi trebalo da je obrnuto.
Međutim, ne može se dokazati da Bog postoji ili da ne postoji.

Biblija čak govori da moramo po veri da prihvatimo činjenicu da Bog postoji:
„A bez vere ne može mu se ugoditi; jer ko prilazi Bogu mora verovati da ima Boga i da On uzvraća nagradom onima koji ga traže.“ kaže Sveto pismo u Poslanici Jevrejima 11:6  Ako bi Bog to želeo, mogao bi jednostavno da se pojavi i dokaže celom svetu da postoji. Ali, ako bi to uradio, vera nam ne bi bila potrebna.
„Reče mu Isus: poverovao si zato što si me video. Blaženi su koji ne videše – a poverovaše.“ Evanđelje po Jovanu 20:29
To međutim ne znači, da ne postoje dokazi o Božijem postojanju.

Biblija objavljuje: „Nebesa kazuju slavu Božiju, i dela ruku njegovih glasi svod nebeski. Dan danu dokazuje, i noć noći javlja. Nema jezika, niti ima govora, gde se ne bi čuo glas njihov. Po svoj zemlji ide kazivanje njihovo i reči njihove na kraj vasione.“ Psalam 19:1-4

Ako pogledamo na zvezde, razmotrimo veličinu univerzuma, posmatramo čuda prirode, vidimo lepotu zalaska sunca – sve nas ovo upućuje na Boga Stvoritelja. Ako ovo nije dovoljno, postoji takođe dokaz o Bogu u našim srcima. Sveto pismo u Knjiga Propovednika 3:11 nam kaže: „…I večnost metnuo im je u srce…“ Postoji nešto duboko u nama što prepoznaje da postoji nešto što je izvan ovog života i da postoji neko iznad ovog sveta. Intelektualno možemo da odbacimo ovu spoznaju, ali će Božije prisustvo u nama i kroz nas biti još uvek tu.

Uprkos svemu ovom, Sveto pismo nas upzorava da će biti onih koji će poricati Božije postojanje: „Reče bezumnik u srcu svom: ‘nema Boga’“ Psalam 14:1.
S obzirom na to da preko 98% svih ljudi kroz istoriju, u svim kulturama, u svim civilizacijama, na svim kontinentima veruje u neku vrstu Boga – mora da postoji nešto (ili neko) što je uzrok ovakvom verovanju.

Pored biblijskih argumenata o postojanju Boga, postoje i logički argumenti.
Prvo, to su ontološki argumenti. Najpopularniji oblik ontološkog argomenta u principu koristi pojam Boga da dokaže Božije postojanje. On počinje definicijom Boga kao „onog od koga se ništa veće ne može zamisliti.“

Zatim se argumentuje da je postojanje veće od nepostojanja, i samim tim najveće biće koje se može zamisliti mora da postoji. Ako Bog ne bi postojao, onda Bog ne bi bio najveće biće koje se može zamisliti – što bi bilo suprotno samoj definiciji Boga. Drugi je teleološki argument. Teleološki argument kaže da, s obzirom da je univerzum tako veličanstveno stvoren, onda mora da postoji Božanski stvoritelj. Na primer, ako bi se zemlja nalazila samo nekoliko stotina kilometara bliže ili dalje od sunca, mnogi od oblika života koji na njoj danas postoje ne bi bili mogući.

Ako bi elementi u našoj atmosferi bili samo nekoliko procenata različiti, svako živo biće na zemlji bi umrlo. Verovatnoća da se jedan molekul proteina slučajno stvori je 1 u 10243 (to je 10 praćeno sa 243 nule). Jedna ćelija se sastoji od miliona proteinskih molekula. Treći logični argument za Božije postojanje se zove kosmološki argument. Svaka posledica ima svoj uzrok. Ovaj univerzum i sve što je u njemu je jedna posledica. Mora da postoji nešto što je prouzrokovalo postojanje svega. U krajnjem slučaju, mora da postoji nešto „ne uzrokovano“ što je uzrokovalo nastanak svega ostalog. To nešto „neuzrokovano“ je Bog.

Četvrti argument je poznat kao moralni argument. Svaka kultura u istoriji je imala neku formu zakona. Svi imaju osećaj za dobro i loše. Ubistvo, laganje, krađa i nemoralnost su skoro univerzalno neprihvatljivi. Odakle dolazi ovaj osećaj za dobro i loše ako ne od svetog Boga? Uprkos svemu ovom, Biblija nam kaže da će ljudi odbaciti jasnu i neporecivu spoznaju o Bogu te, umesto u nju, verovaće u laž.
Poslanica Rimljanima 1:25 kaže: „…oni koji su lažju zamenili Božiju istinu, poštovali i klanjali se tvorevini umesto tvorcu, koji je blagosloven doveka, amin.“ Sveto pismo takođe objavljuje da ljudi nemaju izgovor za ne verovanje u Boga: „Čak i Njegove nevidljive osobine, Njegova večna sila i božanstvo, mogu se od stvorenja sveta jasno sagledati, ako se na Njegovim delima promatraju, da nemaju izgovora“. Rimljanima 1:20
Ljudi tvrde da ne veruju u Boga zato što to nije „naučno“ ili „zato što nema dokaza.“

Istinski razlog je taj da jednom li priznaju da Bog postoji, ljudi moraju da shvate da su odgovorni pred Bogom i da im je potrebno oproštenje od Boga. Rimljanima 3:23; 6:23
Ako Bog postoji, mi smo onda odgovorni za svoje postupke pred Njim.
Ako Bog ne postoji, onda možemo da radimo šta god želimo i da se ne bojimo Njegove osude. Verujem da je to razlog zašto se mnogi u našem društvu toliko čvrsto drže evolucije – jer im ona daje alternativu u odnosu na veru u Boga Stvoritelja. Bog postoji, i u krajnjoj liniji svi ljudi znaju da Bog postoji.
Sama činjenica da neki ljudi pokušavaju toliko agresivno da poreknu Njegovo postojanje je samo po sebi argument da On postoji.

Dozvolite mi još jedan poslednji argument da Bog postoji. Kako ja znam da Bog postoji? Ja znam da Bog postoji jer sa Njim pričam svaki dan. Ja Ga ne čujem Njegov odgovor sluhom, ali osećam Njegovo prisustvo, osećam Njegovo vođstvo, poznajem Njegovu ljubav, čeznem za Njegovom milošću.
Stvari koje su se dogodile u mom životu se mogu objasniti jedino Bogom.
Bog me je čudesno spasao i promenio moj život tako da jedino što mogu da uradim je da priznam i proslavim Njegovo postojanje.
Nijedan od ovih argumenata sam po sebi ne može ubediti onog ko odbija da prizna ono što je toliko jasno.

I na kraju, Božije postojanje se mora prihvatiti verom. Poslanica Jevrejima 11:6
Vera u postojanje Boga nije slepi korak u tamu, već je siguran korak u dobro osvetljenu prostoriju u kojoj 90% ljudi već stoji.