brak i seks

Biblijski brak i seks

Savremeni čovek robuje mnogim predrasudama, od kojih je jedna od najvećih da su današnji ljudi superiorni u odnosu na naše daleke pretke u prošlosti. Takvom stavu uveliko doprinosi nametnuta ateistička propaganda o navodnoj evoluciji i razvoju čoveka ka višim nivoima primata.
Mnogi koji se smatraju religioznima takođe veoma lako upadaju u zamke opšteprihvaćenog mišljenja.

Zašto? Jer su tako „učili“ i nikad se nisu ozbiljno bavili određenim pitanjima.
Poznati rok muzičar Bora Đorđević u jednoj svojoj pesmi konstatovao je
„Kako je lepo biti glup“, što, posmatrano sa „linije manjeg otpora“ ima svoju logiku. Jedan drugi čovek koji je živio oko 1000 godina pre nove ere izjavio je sledeće: „Gde je mnogo mudrosti, mnogo je brige, i ko umnožava znanje umnožava muku.
Ali isti pisac na drugom mestu kaže: „Srećan je čovek koji mudrost nađe, i čovek koji razum stekne“.
Naravno da je dobro da budemo razumni, jer to je osnova za izgradnju zdrave ličnosti, donošenje ispravnih odluka, pravljenje najboljeg izbora, razlikovanje istine i zablude… U ovom seminaru (članku) bavićemo se jednom osetljivom temom koja nam, između ostalog, može pomoći u boljem razumijevanju porodice, braka, seksa, biološke reprodukcije… Materijalne aspekte i neke druge preduslove bračne zajednice ostavljamo drugim piscima.

Moralni izbori
Ukoliko moral prepustimo odlukama „savremenog“ čoveka, kao rezultat dobićemo upravo ovo što vidimo na sve strane. Savremeni čovek je materijalista i hedonista, te će se, shodno tome, svim silama truditi da sebi obezbedi ideološki alibi kroz materijalistički relativni „moral“.
Možda će naći podršku autoriteta kao što su Fridrih Niče, Čarls Darvin, Čarls Bukovski, Agata Kristi… Međutim, moral i nemoral, dobro i zlo, ispravno i pogrešno, može merodavno definisati samo Davalac života.
Druga je stvar naša spremnost da to prihvatimo, odbijemo ili čak ignorišemo, sviđanje i nesviđanje.

Da li je seks moralan čin? Kako naš Stvoritelj gleda na to?
Da vidimo šta uči Biblija. Naglašavam – Biblija – ne ova ili ona crkva ili verska interesna zajednica.
„Tada je Bog stvorio čovjeka po svom obličju, stvorio ga je po Božjem obličju – stvorio je muškarca i ženu.
Zatim ih je Bog blagoslovio i rekao im:
Rađajte se i množite se, napunite zemlju i vladajte njom’…“ 1.Mojsijeva1:27-28
Kao što vidimo, ljudi su stvoreni sa repro-duktivnim sposobnostima, što naravno uključuje i organe za biološku reprodukciju. Ljudi su, dakle, za taj čin dobili Božji blagoslov. I ne samo blagoslov već i nalog da tako čine.
U drugoj glavi 1.Moj. nalazimo malo opširniji izveštaj, iz kojeg saznajemo nešto vrlo važno: „Nije dobro da je čovjek sam“ 2:18. Nećemo detaljisati i baviti se načinom na koji je stvorena „dopuna“ čoveku, što takođe ima svoj dublji smisao.

Kako je izgledao prvi susret muškarca i žene? Adam je rekao: „Evo napokon kost od mojih kostiju. I meso od mog mesa.“
Sastavni, suštinski deo njega se konačno pojavio pred njim. I on kaže: „napokon“. 2:23
„Zato će čovjek ostaviti svog oca i svoju majku i prionuće uz svoju ženu i oni će postati jedno tijelo.“ 2:24
Ovaj tekst objašnjava nam koncept porodice, zajednice muškarca i žene.

U dobi zrelosti za brak (ne samo polne zrelosti) tj. za osnivanje nove zajednice, dešava se odvajanje muškarca i žene od svojih roditelja i stvaranje nove porodice. Ovde je važno zapaziti da prvobitni koncept podrazumeva odvajanje, a ne koncentraciju porodice na istom mestu, u protivnom Zemlja se ne bi mogla napuniti. Ovaj sistem je zakomplikovan nakon pada u greh. vidi 1.Mojsijevu 3. glava, jer se zbog aktivacije mehanizama propadanja, starenja i smrti pojavila i moralna potreba zbrinjavanja roditelja.

Kako dvoje mogu postati „jedno telo“?
Presvega treba da „prionu-prilepe“ jedno uz drugo. To svakako znači ljubav. Biblija jasno definiše šta je to ljubav.
Oni postaju jedno ideološki, duhovno, emotivno, i ne samo tako, već i činom spajanja svojih polnih organa u jedno. I da se odmah razumemo: ovo nije nešto o čemu je „sramota pričati“. Mi smo pod sramotom ne zbog upotrebe Bogom datih darova već zbog njihove zloupotrebe! Sramotno je ono što većina „savremenih“ ljudi podrazumeva pod seksualnim činom. Ali mogli bismo raspravljati o tome zašto čoveka (i ženu naravno) prati osjećaj stida čak i kad imaju najbolje namere. To ima smisla, a odgovori su mnogo duboki i sežu do ponora prvobitnog
greha.

Neka vrsta straha i stida čak su blagoslovi pod ovim okolnostima, jer možemo zamisliti kako bi se tek razuzdano ponašali da nije tih mehanizama koji donekle zadržavaju tendenciju ka moralnom sunovratu. Zaključujemo, dakle, da seks koji ispunjava Božju nameru stvaranja uopšte nije u sukobu sa moralom, jer u tom slučaju, bio bi suprotstavljen Božjem moralnom Zakonu. Ni posle pada u greh Božja namera sa množenjem čoveka nije se promenuila. Ali okolnosti jesu i to veoma.
Odnos podređenosti postao je problem, kao i sam čin rađanja. Seksualni čin predstavlja najveću intimu.
To je nešto što treba da ostane u svetom krugu bračne zajednice. Zapazite kako su Adam i Eva improvizovali svoju prvu odeću. Oni su sebi napravili pokrivala „za bedra“ 1.Mojsijeva 3:7, tačnije zaštitili su od izlaganja pogledima svoje najintimnije delove tela. Golotinja je strašna.

Bračna postelja je jedino mesto gde se ona u intimi otkriva svojoj drugoj polovini. Seks kao pokušaj ponovnog povezivanja ljudi, još od rane adolescencije, prosto postaju opsednuti svojim imidžom i u stalnoj su tenziji da li su dovoljno „seksi“. Ogromnoj većini stalo je do toga da budu „seksi“ spolja, dobar „mamac“ koji će privući poželjnog partnera. To što će na taj način najverovatnije upropastiti nečije živote nije ono o čemu žele razmišljati. Izgledi na privremenu i prividnu dobit zaslepljuju najveći broj ljudi i teraju ih u besomučnu trku udovoljavanja svojim sebičnim pobudama.

Koju ulogu ima naša seksualnost?
Može se reći da ona ima dve dimenzije.
S jedne strane, kroz nju se neprekidno izražava naša svest da smo odvojeni i otuđeni jedni od drugih, dok, s druge strane, kroz nju nastojimo da se opet povežemo. I to prožima celi naš život. Ali kad naši sebični prohtevi i niske strasti postanu sami sebi svrha, onda i seks dobija svoju disfunkciju. Nema potrebe da obrazlažemo. Dve su krajnosti kojih se trebamo čuvati:
1) poricanje naše seksualnosti (tipično za neke verske i filozofske pravce,
2) i prepuštanje dominacije seksualnih poriva nad našim bićem, obe su vrlo opasne na svoj način.

Životinje su takođe stvorene sa sposobnošću biološke reprodukcije, ali one, za razliku od čoveka, nemaju duhovnu dimenziju.One se „programirano“ razmnožavaju, u određenim vremenskim ciklusima.
Čovek nema to ograničenje ali zato ima moral i razum. Ovde se možemo dotaći pitanja koje neki potenciraju. Oni tvrde da je seks primeren samo radi biološke reprodukcije. Odmah da kažem da je to stav fanatika u neznanju i nespremnosti da se suoče sa svojom seksualnošću. Baš kao što je i celibat direktno suprotstavljen Božjoj zapovesti o rađanju i naseljavanju zemlje.

Naša borba sa sopstvenom seksualnošću Da, svi imamo tu borbu i trebamo se suočiti s time. Mi nesmo ni anđeli ni životinje. Moramo znati kako da se borimo i gde je čemu mesto. Da naučimo da dočekamo i izaberemo svog „princa“ ili „princezu“, da cenimo i poštujemo institucije porodice i braka, nastojeći da se što više približimo prvobitnoj svrsi i idealu, jer samo u zajednici koju Bog može blagosloviti iskusićemo stvarno životno zadovoljstvo.
Zapamtite, narkoman nikada ne može biti zadovoljan, jer požuda nastaje iz dubokog nezadovoljstva životom i ima stalnu potrebu da se nanovo „fiksa“ dok ne ubije samog sebe. Isto važi za one koji zamišljaju kako će se usrećiti udovoljava-njem seksualnoj požudi i menjanjem partnera. To po pravilu vodi u još dublju izopačenost i devijantnije oblike ponašanja. I onda satanistički orjentisane vlasti imaju potrebu da sve to stave pod okrilje „zakona“ koje su sami izmislili.

Ne dozvolite, dakle, da izgubite svoju moralnu osetljivost, da otupite. Nema potrebe da probate otrov da biste se uverili da je zaista otrovan. Pametnome je dovoljno videti primere. Isto tako, ne dopustite da medijske laži oblikuju vašu sliku o životu i ljubavi. Da li ti je normalno da neko pred uključenim kamerama i čitavim timom zaduženim za proizvodnju lažnih prikaza „vodi ljubav“? Pa naravno da nije. To je bolesno.
Ali, kazaćete, nije li moralan život previše inertan, lišen prave akcije?
Naravno da nije. Čak i ako ste hiperaktivni, posla vam ne može nestati. Bog ne udara zabrane da bi nas nečim ograničavao, kako mnogi pogrešno veruju, već definiše šta je dobro a šta zlo, i poziva čoveka na akciju: „Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao“.
I ne samo da radi, već i „voli“.

Suočavanje sa rizikom Ljubav podrazumijeva slobodu volje i izbora.To znači da kad istupamo sa ponudom ljubavi, uvek postoji rizik da budemo odbijeni. Sa tim rizikom suočio se i sam naš Stvoritelj. Kad započnemo svoju „ljubavnu potragu“ vrlo je važno da se preispitamo šta sadrži naša ponuda. Da li je to zaista ljubav?

Sada bismo se mogli upustiti u obrazlaganje pojma zaljubljenosti. Da ne dužimo, setimo se šta Biblija kaže: ljubav ne paradira „vidi mene, pogledaj mene“. 1.Korinćanima 13:4 Drugim rečima, prava ljubav ne osvaja spoljašnjom šminkom. Ona je i strpljiva. Nasuprot tome, stanje nekontrolisanih strasti i opsednutosti osobom suprotnog pola ili seksom slobodno možemo povezati sa demonskim aktivnostima. Ev. Marku 16:9

Razni oblici seksualnih perverzija i nemorala zapravo su usko vezani sa ritualnim tako i sa svakidašnjom praksom i običajima u koje je uvučen najveći deo svetske populacije. Kada prema Bibliji brak zapravo počinje?
Brak možemo posmatrati kao određenu vrstu sporazuma. Supružnici jedno drugom jasno izlažu na šta se obavezuju i šta smatraju potrebnim da bi njihov brak uspeo. Na jevrejskom jeziku taj pravni dokumenat zove se „Ketuba“. Slikovitim jezikom Biblija na isti način opisuje savez između Boga i Njegovog naroda. Brak je dakle svet. On neće uspeti u slučaju ako jedna strana učini preljubu.
Savremeni“ ne zamerite što ovaj pojam uporno stavljam pod navodnicima, ali zaista je tragikomično koliko se ljudi pozivaju na savremenost, dok su u stvarnosti sasvim izopačili i unazadili sve vrednosti i kvalitet života, dakle, „savremeni“ bračni zavet je službeno izbacio Boga iz svog programa, ali su se zdrava načela u tom formalnom činu koliko-toliko zadržala, tako da će matičar pozvati mladence da ostanu „zajedno u dobru i zlu“ i sl.

Na jednom venčanju kojem sam prisustvovao, mladoženja se cerekao dok smo slušali matičara kako čita reči Zaveta. Pored površnosti i želje da ispadne „faca“ na venčanju. Ovaj mali i naizgled nebitni detalj otkriva da ta osoba nije bila ni izbliza spremna za brak i da taj brak sasvim sigurno neće biti nalik Božjoj nameri i idealu kojem bi svi trebali težiti. Kod starih Izraelaca brak je zvanično počinjao tek nakon fizičkog sjedinjavanja mladenaca.

Oni su pod nekom vrstom baldahina zvanog hupa u odajama mladoženje imali svoj prvi seksualni odnos dok su gosti čekali napolju.

Tek nakon toga veselje je moglo da počne. To znači da je seksualna povezanost centar bračne zajednice. Gdje je seks tu je brak, ako nema seksa, nema ni braka. U biblijskom braku muž se predaje i posvećuje ženi i obratno, i nikome više. Jedno je izabralo drugo da žive u svom malom svetu, svojoj intimi, vezani na poseban svet, emotivni, duhovni i fizički način. Ali svoj seksualni i bračni život ne smemo vaditi ispod „hupe“ i eksponirati ga pred svetom. A to je upravo ono čemu nas uče u moralno izopačenom „savremenom“ društvu. Magazini, televizija, internet, filmska industrija, razne „škole seksa“, rijaliti programi i sl. kao da se utrkuju u proizvodnji bljuvotina. Slučajno?

Malo sutra, ali to je druga priča. Jevrejska reč za jedinstvo u seksualnom bračnom činu je „Echad“. Interesantno je da se ona koristi u jednom od najznačajnijih delova Tore:„Čuj, Izraele: Gospod Bog naš, Gospod je jedini.“ 5.Mojsijeva 6:4
"Gospod jeEchad“. Čovek i žena biće „jedno (Echad) tielo“. „Što je Bog sjedinio, čovjek da ne rastavlja“.
Mateju 19:6.
Brak ima svoj duboki smisao i svrhu i on je usko povezan sa Bogom. U protivnom je imitacija braka koji ne može biti uspešan niti ima budućnost kako na ovom svetu tako ni na onom koji dolazi. Satanizmom, kako Apsolutna ljubav – ideal kojem bi svi trebali težiti. Ne dozvolite da vam podvaljuju smeće ili da neko drugi radi svojih sebičnih čulnih prohteva i od vas napravi duhovnu ruinu.
U Novom Zavetu obaveze i privrženost supružnika podižu se na još veći nivo.

Apostol Pavle u Efescima poslanici ističe da žena treba biti poslušna mužu kao Gospodu, a muž spreman da se žrtvuje za nju kao Gospod za nas!

Biblijski argumenti o temi:
Knjiga Propovednikova 1:18; Priče Solomonove 3:13; 1.Korinćanima 13: 1; Jovanova 4:7-21; Marko 12:30-31; 1.Mojsijeva 3:10; 1.Mojsijeva 3:16; Pesma nad pesmama 1:4; 2.Mojsijeva 22:16; 5.Mojsijeva 22:28-29; Efescima 5:22-28.