krštenje
Ili ne znate da svi koji se krstismo u Isusa Hrista, u smrt Njegovu krstismo se? Tako se s Njim pogrebosmo krštenjem u smrt da kao što usta Hristos iz mrtvih slavom Očevom, tako i mi u novom životu da hodimo. Jer kad smo jednaki s Njim jednakom smrću, bićemo i vaskrsenjem;  Rimljanima 6:3-5

Ili ne znate da svi koji se krstismo u Isusa Hrista, u smrt Njegovu krstismo se? Tako se s Njim pogrebosmo krštenjem u smrt da kao što usta Hristos iz mrtvih slavom Očevom, tako i mi u novom životu da hodimo. Jer kad smo jednaki s Njim jednakom smrću, bićemo i vaskrsenjem; Rimljanima 6:3-5

Krštenje vodom

Sveto Pismo nas uči, da se bebe ne trebaju krštavati, nego samo odrasli! Da li se Bibliji može više verovati od naroda, koji misli drugačije?

Evanđelja po Jovanu 8:31-32 “Ako vi ostanete u mojoj nauci, bićete moji učenici (narod) prepoznaćete istinu, i istina će vas osloboditi”

Biblijska načela hrišćanske vere bezuslovno zahtevaju da verujemo, da je Biblija jedino pisano Božije Otkrivenje dato ljudima, za njihovo spasenje, veru i život. Otkriv. 22:18-19 
Autoritet Biblije ne zavisi od mišljenja, svedočenja i učenja bilo kog čoveka, nego jedino od Boga. Luka 21:33
Prema ovim argumentima možemo biti potpuno sigurni da je Biblija sigurna i savršena Istina, u koju se možemo apsalutno pouzdati. Amin Bože.

UVOD     

Jovan Krstitelj je starozavetni Pripravnik puta Gospodu Isusu Hristu

U Starom zavetu, pre Jovana Krstitelja, postojala su raznovrsna jevrejska ritualna pranja. Ali za religiozne Jevreje, poruka Jovana Krstitelja o pokajničkom krštenju u vodi, bilo je nešto sasvim novo. Jovan im je, ustvari, govorio - to što je farisejima bilo naročito odbojno - da se moraju odreći svoje spoljašnje pobožnosti tj.religioznog duha i svakog posebnog prava na Božiju naklonost.
Pred Bogom i samopravedni fariseji su jednaki paganima, i treba da se krste u pokajanju, da bi ušli u novu mesijansku zajednicu, kojoj pripada budunost.

Hrišćansko krštenje ide korak dalje, jer je povezano sa spasenjem i primanjem Duha Svetoga. Za hrišćanina, krštenje je povezano s obraćenjem Gospodu, oproštenjem i sjedinjenjem s Hristom. Krštenje je vidljivi simbol našeg jedinstva s Hristom Rimljanima 6:3-10.

Krštenje Jovana Krstitelja pre Hrista - za pokajanje od greha - Marko 1:4-5  
"Pojavi se Jovan krsteći u pustinji, i propovedajući krštenje pokajanja za oproštenje greha. I izlažaše k njemu sva judejska zemlja i Jerusalimljani; i krštavaše ih sve u Jordanu reci, i ispovedahu grehe svoje", ovo nije isto što je i hrišćansko Krštenje u ime Gospoda Isusa Hrista.

Zbog toga apostol Pavle nas upozorava baš na taj sveti čin: "Ili ne znate da svi koji se krstismo u Isusa Hrista, u smrt Njegovu krstismo se? Tako se s Njim pogrebosmo krštenjem u smrt da kao što usta Hristos iz mrtvih slavom Očevom, tako i mi u novom životu da hodimo. Jer kad smo jednaki s Njim jednakom smrću, bićemo i vaskrsenjem"; Rimljanima 6:3-5; Galatima 3:26-27
Krštenje je biblijski, tek posle Novog rođenja tj. "pokajanja za znane i ne znane grehe, i priznavanja Gospoda Isusa Hrista za ličnog Spasitelja", svaki hrišćanin se krštava jednom zauvek. Efescima 4:5 

U Novom Zavetu postoji poseban primer ponovnog krštenja: grupa učenika Jovana Krstitelja nakon što su čuli i primili poruku koju im je apostol Pavle govorio, kršteni su hrišćanskim krštenjem - jer krštenje Jovana Krstitelja nije bilo reci mo dovoljno. Biblijski citat o tome:

Тi učenici još nisu bili nanovo rođeni, jer nisu primili Duha Svetoga. Ovo pokazuje da krštenje koje je činio Jovan Krstitelj i hrišćansko krštenje nije jedno isto. Jovan je krštavao vodom za pokajanje. Dela apostolska 19:1-7
"Dogodi se pak, kad beše Apolos u Korintu, da Pavle prolažaše gornje zemlje, i dođe u Efes, i našavši neke učenike
Reče im: Jeste li primili Duha Svetog kad ste verovali? A oni mu rekoše: Nismo ni čuli da ima Duh Sveti. A on im reče: Na šta se dakle krstiste? A oni rekoše: Na krštenje Jovanovo. A Pavle reče: Jovan krsti krštenjem pokajanja, govoreći narodu da veruju Onog koji će za njim doći, to jest, Hrista Isusa. A kad to čuše, krstiše se u ime Gospoda Isusa. A kad Pavle metnu ruke na njih, siđe Duh Sveti na njih, i govoraše jezike i proricahu. A beše ljudi svega oko dvanaest."

Hrišćansko krštenje je za one koji su se pokajali i verom primili Isusa Hrista kao svoga Spasitelja i Gospoda. Svi oni koji su kršteni u vodi, a nisu primili Isusa Hrista kao ličnog Spasitelja i Gospoda, kada poveruju u Hrista, krštavaju se ponovo kao znak svoga poistovećivanja sa evanđeoskom porukom i zajednicom Božijeg naroda. Biblija o značaju hrišćanskog Krštenja:
Krštenje u vodi znači javno verovanje i ispovedanje ličnog obraćenja Gospodu. Isus je došao iz Galileje na reku Jordan kod Jovana Krstitelja da Ga ovaj krsti. Prema tome, svaki pravi hrišćanin pristaje da bude kršten u vodi. Тo je znak poslušnosti Bogu! Vidi Evanđelje po Mateju 28:19-20 i Dela Ap. 2:38; 22:16

Kada poverujemo, tada se i opravdavamo našom verom i sjedinjujemo s Hristom. A kada smo sjedinjeni s Hristom, to znači da ono što se dogodilo Njemu - dogodilo se i nama. On je umro, i mi smo umrli; On je sahranjen, i mi smo; On je vaskrsnuo, i mi smo.

Krstionica najlepše je kada je tekuća reka, ali i svaka voda koja ima dovoljno dubine da čovek u nju uroni, primer: jezero, bara, bazen, kada, bure, jednostavno krštenje je sinbol, to je simbol groba. U krstionici, onaj koji se krsti, simbolično svedoči da je umro svetu i grehu i kad izlazi iz krstionice, svedoči da je novi čovek koji je vaskrsao sa Hristom. Jovan 3:23; Dela 8:35-39; Matej 3:6; 3:13-16; 28:19; Luka 3:21; Jovan 1:26; Dela 9:17-18; 10:47

Biblijski razlozi da veruješ, su:

a) Marko 16:15-16; Matej 28:19 Ako je krštenje lična zapovest Gospoda Isusa Hrista, a ne uvodni običaj u hrišćansku religioznost, onda moraju da se krste jedino oni koji svedoče svoju veru u Isusa Hrista i koji su kroz pokajanje postali članovi Božije porodice-zajednice-Crkve.
Biblija uči, da niko ne može da bude kršten ako se nije pokajao i nije poverovao u Isusa Hrista kao ličnog Spasitelja i Gospoda.
Da bi neko postao član Izraela u Starom Zavetu bilo je neophodno da mu roditelji budu Jevreji.
U Novom Zavetu, pošto je Novo rođnje uslov da neko bude član Božije porodice - zajednice, samo oni koji svesno ispovedaju svoju veru u Hrista, mogu da budu kršteni. Krštenje ukućana u Novom zavetu ne spominje prisustvo beba i ne postoji pouzdan dokaz za krštenje beba u apostolsko vreme.
Važno je reći: K
rštenje male dece kao i još neke novine prvi put se pojavljuju 254 god. posle Hrista, uvodi ga crkveni otac Origan.

b) Dela 16:32 Jasno kažu da su ukućani tamničara u Filipima bili dovoljno odrasli da su mogli da čuju i razumu Reč Gospodnju koju im je apostol Pavle propovedao. Iz toga je jasno da su oni koji su poverovali i bili kršteni, ali i mogli da shvate evanđeosku poruku. Ovo može da uključuje decu, ali ne bebe.
Dela Ap. 2:41-42 kažu, da su se krstili oni koji su poverovali, koji su primili reči Evanđelja.
Dela 8:12 Kršteni su samo oni ljudi koji su poverovali Filipovom propovedanju o Isusu Hristu. Iz Biblije, rimski kapetan Kornilije i njegov dom su prvo poverovali i onda se krstili. 
Dela 10:47-48 Vernici u Korintu prvo su poverovali i onda se krstili. Dela 18:8

c) 1.Korinćanima 7:14 Deca hrišćanskih roditelja imaju važnu ulogu u Božijem planu; ali, Novi Zavet nigde ne tvrdi da će ta deca kad odrastu automatski biti pripadnici Božije porodice, čak i ako se krste u vodi. Ima dosta  primera, da su postali ateisti ili drugo.
Sveto Pismo uči da su ta deca posvećena zbog svojih roditelja, ili staratelja, što u okviru razmatranja apostola Pavla znači, da su ona predmet Božije brige i pažnje zbog svojih roditelja. Тa deca treba da lično dožive novo rođenje, kao što su to jednom doživeli i njihovi roditelji.
Moraju se svesno i srcem pokajati za počinjene grehe i da u svojim životima poveruju da je Gospod Isus Hristos njihov lični Spasitelj i Gospod.

Bog nema unučad, nego samo sinove i kćeri.
Niko nema pravo da se naziva hrišćaninom zbog toga što su mu otac ili majka bili hrišćani. Jovan 1:12-13; 3:1-10
Ako krstimo bilo kog drugog osim onih koji veruju i kaju se, mi se tada ne držimo Evanđelja.
Ako krstimo bilo koga drugog osim verujućih, brišemo granicu između Hristove crkve i sveta.

Krštavanjem beba, na neki način obmanjujemo te osobe kad odrastu da misle da su hrišćani, a ne mora da znači da jesu, a misle da pripadaju Crkvi Božijoj a nisu se pokajali i obratili Hristu. Obično završavaju zarobljeni u tradicijonalizmu religiozniih duhova, što je u suprotnosti sa Svetim Pismom.

Jedini slučaj u Novom Zavetu gde je neko spasen a nije se krstio, je pokajani razbojnik na krstu. Luka 23:40-43 Međutim, on nije imao priliku da se krsti, i otišao je istoga dana sa Isusom Hristom u Raj.
Biblija uči ako deca umru - Bože sačuvaj - pre nego što im se pruži prilika da poveruju, takođe odlaze u Raj. Marko 10:13-15 Krštenje je Zapovest Gospoda našega Isusa Hrista i zapovest Apostola i sve dok postoji biblijska Hristova Crkva, ta zapovest je na snazi.

Krštenje u vodi je uobičajena uredba ulaska u lokalnu hrišćansku crkvu i prema Svetom Pismu ne postoje nekršteni hrišćani. Pre krštenja u lokalnoj hrišćanskoj Crkvi obavlja se razgovor s novim vernicima. Starešine Crkve (pastiri) moraju dobro da upoznaju osobu koja planira da se krsti, zato što će krštenjem postati član zajednice. Zato je potrebno da, pre krštenja, po mogućnosti novi vernici provedu jedno vreme u Crkvi. Jer tako članovi Crkve mogu da vide znake pokajanja i novog života kod novih vernika.

Posle tog perioda upoznavanja pastiri upućuju nove vernike u pravo značenje krštenja. Posle krštenja novi vernici postaju aktivni učesnici u duhovnom životu Hristovog Тela.
Delima 2 piše, da su prvi hrišćani posle iskrenog pokajanja i zbog počinjenih greha i krštenja ostali u Apostolskom učenju, u zajednici, u lomljenju Hleba - Večeri Gospodnjoj - Euharistiji i u molitvama. Dela Ap. 2:41-42

Тumačenje za Dela Ap. 2:38; 1.Petrovu 3:20-21 i 1.Korinćanima 15:29-31
Dela 2:38
u grčkom tekstu, Petar ne upotrebljava predlog "hina" - "za", nego reč "eis" koja znači "na, s obzirom na, na temelju..." Тo znači da vernik prvo doživljava oproštenje greha, a zatim se krsti.
Oproštenje greha ne dobija se krštenjem u vodi, nego verom u Gospoda Isusa Hrista. Dela Ap.10:43

Svečana izjava prilikom krštenja je ona koju je Gospod Isus Hristos rekao u Evanđelju po Mateju 28:19 Krštenje u ime Oca i Sina i Svetoga Duha, to znači predanje i pripadanje Svetoj Тrojici.
Kada apostol Petar kaže Jevrejima Dela 2:38 i Kornilijevoj kući Dela 10:47-48
da se krste u ime Isusa Hrista, on ih poziva na javno svedočanstvo, kojim pred svima svedoče da su prihvatili Isusa Hrista za ličnog Spasitelja i Gosspoda.
Ovo je ispovedanje vere da je neko stvarno spasen i sjedinjen sa Gospodom Isusom Hristom. Tada je to među Jevrejima bio rizičan, hrabar i odlučan istup.
Jer su toga radi mogli biti progonjeni, čak i odbačeni od svojih najbližih, i da im se desi sve što se Isusu Hristu dešavalo. 

Ovako nešto se događa vernicima i sledbenicima Gospoda Isusa Hrista širom sveta i danas. Mnogi trpe pritiske i poniženja jer su se odlučili da se Krste po nalogu i zapovesti Gospoda Isusa Hrista iz Svetog Pisma - Citat:
Ev. po Mateju 28:19-20. "Idite dakle i naučite sve narode, krsteći ih va ime Oca i Sina i Svetog Duha. Učeći ih da sve drže što sam vam zapovedao; i evo ja sam s vama u sve dane do svršetka veka". Amin.

Ovo ne isključuje Hristovu zapovest krštenja "u ime Oca i Sina i Svetoga Duha". Krštenje u vodi je odgovarajuća slika spasenja. 1.Petrova 3:18-21

Kao što se Nojeva porodica spasila ulaskom u kovčeg (brod), i tako ušla u novi svet, isto tako i vodeno krštenje govori o smrti Isusa Hrista za grešnike, i kroz tu smrt vernici su spaseni i ulaze u novi život sa Bogom. Hristovo vaskrsenje omogućuje vernima da učestvuju u tom novom životu.

"Dobru savest" mogu da imaju samo oni koji su spaseni.
Oni vernici koji su već spaseni, svojim krštenjem u vodi obećavaju Bogu da će do kraja imati dobru savest. Petar jasno pokazuje da spoljašnja forma krštenja u vodi ne spasava. Jedino nas Gospod Isus Hristos Svojom smrću i vaskrsenjem može spasiti, a ne vodeno krštenje.

Oni koji žele da budu spaseni moraju da pristupe raspetom i vaskrslom Gospodu Isusu Hristu, kroz lično predanje u veri i istinsko ispovedanje vere u Gospoda Boga. Krštenje u vodi je javno ispovedanje spasenih o njihovoj ličnoj veri u Spasitelja. U 1.Petrovoj 3:19 piše da je Hristos Duhom Svetim "propovedio duhovima koji su bili u tamnici" Тo se odnosi na predpotopno vreme kada je Duh Hristov govorio kroz Noja.

Noje je Duhom prorokovao svojim savremenicima o dolazećem sudu i o mogućem spasenju. Apostol Petar na ovom mestu govori da je u starozavetno vreme pre Hristovog utelovljenja Božiji Sin smatran Spasiteljem grešnika.
Postoji sličnost između Nojevog kovčega i Hristove zameničke žrtve na drvenom krstu. 1.Petrova 3:19 ne uči da
postoji druga šansa za spasenje posle ovog života na zemlji. Jevrejima 9:27; Luka 16:26; 2.Korinćanima 6:2

Čitav odlomak nam pokazuje da Isus Hristos nije propovedao svim duhovima već samo generaciji uoči potopa.
Dok 1.Petrova 3:19 govori o duhovima nevernih iz Nojevog vremena.
U 1.Petrovoj 4:5-6 reč je o fizički mrtvim ljudima. Izraz odnosno glagol "objavljeno Evanđelje" je jedna reč u grčkom jeziku i u pasivu je. Prema tome, Hristos nije propovedao mrtvima nego je On bio propovedan kao radosna i dobra vest onima koji su mrtvi.

Mrtvi kojima je Hristos propovedan se odnosi na umrle hrišćane.
Apostol Petar je ohrabrivao hrišćane u Aziji da je Gospod pravedan sudija i da njihova obraćena braća koja su umrla nisu uzalud poverovala u Njega. 1.Solunjanima 4:13-18

Protivnici Evanđelja koristili su smrt hrišćana (koja je često bila mučenička) da bi se narugali hrišćanskoj veri. Međutim, ubijeni hrišćani su opravdani uprkos bezbožničkim optužbama. U očima nevernih oni mogu da izgledaju kao da su poraženi. Njihova smrt izgleda kao uništenje ali "blaženi su mrtvi koji odsad umiru u Gospodu". Otkrivenje 14:13

U očima čoveka bili su osuđeni i kažnjeni ali njihova nada je bila puna besmrtnosti. Petar objašnjava da, iako im je suđeno u pogledu tela (u očima čoveka), oni žive u Duhu po Bogu. 1.Korinćanima 15:29-31
Neki tumači, koristeći ovaj tekst uče, da oni koji se krštavaju za umrle pretke, na taj način pomažu i doprinose nešto onima koji su umrli.
Međutim, za takvo tumačenje nema osnove ni u spomenutom tekstu, niti je to u skladu s celim Svetim Pismom.
Apostol Pavle govori: "oni se krštavaju", "mi stradamo". Тime želi reći da neobraćeni ljudi, gledajući smrt mnogih hrišćana, postaju vernici i krštavaju se, jer su videli da se hrišćani ne boje smrti.

Smrt hrišćana često je bila mučenička. 1.Korinćanima 15:30-32 Тakav odlazak s ovog sveta ostavio je jak utisak na mnoge. Gledajući stradanja i smrt vernika, mnogi su se obratili Gospodu i kao dokaz svog obraćenja, krštavali se "mrtvih radi".
Mnogi od umrlih su svesno zloupotrebljeni da bi se iz njih razvio tradicinalno religiozni kult, ali i politički ciljevi, što je težak greh i što se kosi sa Svetim Pismom.
2.Mojsijeva 20:4-5 kaže:
"Ne gradi sebi lik rezani niti kakvu sliku od onog što je gore na nebu, ili dole na zemlji, ili u vodi, ispod zemlje. Nemoj im se klanjati niti im služiti, jer sam ja Gospod Bog tvoj, Bog revnitelj, koji pohodim grehe otačke na sinovima do trećeg i do četvrtog koljena, onih koji mrze na mene".

Ovo je odgovor Biblije o pitanju krštenja dece i odraslih.

Ako imaš ipak još pitanja, ili  si u nedoumici, na ovu temu, slobodno se javi; rado će mo pokušati da ti biblijski odgovorim.